Sumorni i sivi oblaci obeležili su proteklih par dana. Svi su nekako utučeni i bezvoljni pa sam rešila da vas sve malo oraspoložim postom sa veselim bojama i dosta zanimljivih stvari koje će vam bar malo skrenuti misli s onoga što se dešava napolju.
Sat vremena pokušavaš da ispadneš dobro, slikaš se na prometnom mestu i povrh svega toga popela si se na neki deo mosta i iza tebe bukvalno nema ničega pa možeš lagano da pogineš, a dobrih slika ni na vidiku ... Prolazi slučajni prolaznik i biciklisti koji me gledaju s osmehom, smejem se i ja i eto dobre slike. Jako zanimljivo!
Bela kombinacija, crveni karmin i crveno cveće... Savršeno se uklopilo pa sam i tu morala da poziram malo.
Beli zid. Kliše ? Nikako ....
Kao što rekoh bele boje nikad dosta, i ako se kombinacija stopila sa belim zidom ovde na scenu stupaju crveni detalji koji dolaze do izražaja kao i hajlajt koji je jednostavno jedva dočekao da stane u kadar.
Malopre pričam o slikanju na zidu, o tome kako mogu poginuti.
Treba li da pominjem visinu ili se vidi ? Soliter ... skoro pa poslednji sprat
Rešila sam da se slikam i kao što rekoh za malo da poginem. Ne ne preuveličavam, ali bože moj sve zbog dobre slike ... Da li sam zadovoljna fotografijama ? Jesam
Da li sam živa? Koliko vidim jesam
I to je jedino bitno!!!
Da li je ikad dosta bele i crne boje ? Nikada!
Slaže se bukvalno uz sve, nikada ne možete pogrešiti a što je najbolje to su boje koje pričaju jako dugu priču za koju niko ne mora da zna.
Kakvu priču pitate se ?
Priču o vašem raspoloženju, o dešavanjima tokom dana, o sitnoj raspravi sa drugaricama ...
I ako je vreme kakvo jeste i ako nismo svi raspoloženi kako treba odlučila sam da na ugovoreno slikanje sa drugaricom odem obučena u belo.
Ne znam zašto ali i bez velikog truda fotografije su izgledale razdraganije i veselije.
Ipak se ispostavilo da bela boja čini čuda!
Smatram da vreme ne treba da utiče na vaše raspoloženje, kao ni razna dešavanja oko vas. Sami utičete na to kako ćete danas funkcionisati i kako ćete biti raspoloženi. Lično ja spadam u onu grupicu koja reaguje i na sasvim mali negativni komentar i automatski menjam svoje ponašanje za 360°.
Ko sam onda ja da vam pričam o tome šta treba i šta ne ?
I drugi tako lako utiču na mene znam da to ne valja i zato pokušavam drugima da solim pamet ... Mora i to neko.
Videćete već na fotografijama o čemu vam pričam...
Drugarica te slika dok pričaš, nenamerno zineš i automatski dobijaš profi sliku, jer ko će znati da ne glumiš neku manekenku i da nisi namerno zinula ?
Niko. Tako sam i mislila!
Sat vremena pokušavaš da ispadneš dobro, slikaš se na prometnom mestu i povrh svega toga popela si se na neki deo mosta i iza tebe bukvalno nema ničega pa možeš lagano da pogineš, a dobrih slika ni na vidiku ... Prolazi slučajni prolaznik i biciklisti koji me gledaju s osmehom, smejem se i ja i eto dobre slike. Jako zanimljivo!
Bela kombinacija, crveni karmin i crveno cveće... Savršeno se uklopilo pa sam i tu morala da poziram malo.
Beli zid. Kliše ? Nikako ....
Kao što rekoh bele boje nikad dosta, i ako se kombinacija stopila sa belim zidom ovde na scenu stupaju crveni detalji koji dolaze do izražaja kao i hajlajt koji je jednostavno jedva dočekao da stane u kadar.
Malopre pričam o slikanju na zidu, o tome kako mogu poginuti.
Treba li da pominjem visinu ili se vidi ? Soliter ... skoro pa poslednji sprat
Rešila sam da se slikam i kao što rekoh za malo da poginem. Ne ne preuveličavam, ali bože moj sve zbog dobre slike ... Da li sam zadovoljna fotografijama ? Jesam
Da li sam živa? Koliko vidim jesam
I to je jedino bitno!!!
Нема коментара:
Постави коментар